Luke 4

1Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju, 2I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje,

3I reče mu đavo: ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb. 4I odgovori mu Isus govoreći: u pismu stoji: neće življeti čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj.

5I izvedavši ga đavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuću oka, 6I reče mu đavo: tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoću daću je; 7Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biće sve tvoje.

8I odgovarajući Isus reče mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.

9I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reče mu: ako si sin Božij, skoči odavde dolje; 10Jer u pismu stoji da će anđelima svojijem zapovjediti za tebe da te sačuvaju, 11I uzeće te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.

12I odgovarajući Isus reče mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega.

13I kad svrši đavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme.

14I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju. 15I on učaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu.

16I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita. 17I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:

18Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje; 19I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.

20I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj. 21I poče im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima. 22I svi mu svjedočahu, i divljahu se riječima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov?

23I reče im: vi ćete meni bez sumnje kazati ovu priču: ljekaru! izliječi se sam; što smo čuli da si činio u Kapernaumu učini i ovdje na svojoj postojbini. 24Reče pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini.

25A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji; 26I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici. 27I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne očisti do Neemana Sirijanina.

28I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad čuše ovo. 29I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo. 30Ali on prođe između njih, i otide.

31I dođe u Kapernaum grad Galilejski, i učaše ih u subote. 32I čuđahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna.

33I u zbornici bješe čovjek u kome bješe nečisti duh đavolski, i povika iza glasa 34Govoreći: prođi se, šta je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.

35I zaprijeti mu Isus govoreći: umukni, i iziđi iz njega. I oborivši ga đavo na srijedu, iziđe iz njega, i nimalo mu ne naudi. 36I u sve uđe strah, i govorahu jedan drugome govoreći: kakva je to riječ, da vlašću i silom zapovijeda nečistijem duhovima, i izlaze? 37I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima.

38Ustavši pak iz zbornice dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju. 39I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.

40A kad zahođaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od različnijeh bolesti dovođahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih. 41A i đavoli izlažahu iz mnogijeh vičući i govoreći: ti si Hristos sin Božij. I zaprećivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos.

42A kad nasta dan, iziđe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i dođe k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih. 43A on im reče: i drugijem gradovima treba mi propovjediti jevanđelje o carstvu Božijemu; jer sam na to poslan.

I propovijedaše po zbornicama Galilejskijem.

44